Nakon više od 30 godina obimnog i brzog razvoja, kineska industrija obuće je nakupila dosta iskustva. Godine 2012. ušla je u period industrijske transformacije. Na primjer, izvozno orijentirana industrija obuće, suočeni sa sve većim međunarodnim tržištem, zajedno sa antidamping i drugim mjerama trgovinske zaštite od velikih tržišnih zemalja, pritisak na smanjivanje na kinesku industriju obuće je relativno velik. Biznisi izlaze iz posla.
Već prije nekoliko godina, zbog faktora kao što su rastući troškovi rada, sirovine i fluktuacije kursa, mnoge cipele kompanije su prebacile proizvodne baze u jugoistočnu Aziju. Potpuno pokretanje Kinesko-ASEAN slobodne trgovinske oblasti i brzi razvoj industrije obuće u Vijetnamu, Indiji, Pakistanu i drugim mjestima učinili su industriju obuće moje zemlje ograničenijom. Od januara do novembra 2010. godine, izlazna vrijednost vijetnamskih sportskih cipela povećana je za 20,2% na godišnjoj godini, a izlazna vrijednost poduzeća kožne obuće iznad označene veličine povećala se za 23,4% na godišnjoj godini, predstavljajući veliku potencijalnu prijetnju kineskoj industriji obuće.
Snaga kineskih preduzeća za pravljenje cipela je još uvek veoma jaka. Nakon skoro 20 godina razvoja, kineska industrija obuće uspostavila je kompletan uzvodno i nizvodno industrijski lanac zbog svog visokokvalitetnog investicionog okruženja i prednosti resursa rada, formirajući industrijske klastere različite proizvodnje obuće, te uspostavljajući kompletne proizvode i obuću. materijalnog tržišta, kao i R&D centra i informacijski centar obuće.
Iako se kineska industrija obuće sada suočava i sa faktorima domaće politike i rastućim troškovima rada, kao i konkurencijom iz Indije, Brazila, Vijetnama, Indonezije i drugih zemalja u oblasti obuće od sredine do niskog nivoa, u smislu visokih troškova rada, postoje zemlje kao što su Italija, Španija, Portugal Međutim, sveobuhvatna konkurentska prednost kineske industrije obuće je još uvijek bez premca od strane drugih zemalja.







